Terapijski efekat je po pravilu poznat za svaki lek. A da li se i koliko prate njihova neželjena dejstva,
pogotovu u našim prilikama, posebno je pitanje, objašnjava dr medicinskih nauka Branka Terzić, specijalista kliničke farmakologije,
iz Nacionalnog centra za prikupljanje podataka i praćenje neželjenih dejstava pri upotrebi lekova, smeštenom u Kliničkom centru
Srbije.
- Svaki klinički provereni lek bi trebalo da oslobodi pacijenta određenih zdravstvenih tegoba. Nekad se međutim događa da
počnu da deluju suprotno očekivanju i kod pacijenta izazivaju niz nepoznatih a negativnih pratećih pojava.
Upravo praćenjem neželjenih dejstava u primeni lekova rizici se svode na najmanju moguću meru, a ako oni nisu prihvatljivi,
lek se izbacuje iz upotrebe. Naravno, o ovome odlučuje centrala u Upsali kojoj se dostavljaju podaci iz celog sveta.
Da je ovo ozbiljan posao pokazuju i brojni primeri primene lekova koji su lečeći jednu bolest ostavljali ozbiljne posledice,
zbog čega su morali biti izbačeni iz upotrebe.
Dr Terzić kao najdrastičniji navodi primer korišćenja "talidomida" (lek za umirenje) šezdesetih godina u Evropi,
koji je ostavio kod više desetina hiljada rođene dece katastrofalne posledice.
- Da lek ima teratogen efekat saznalo se tek kada su majke koje su "talidomid" uzimale počele da rađaju decu bez
ruku i nogu. Upravo incident s ovim lekom je i naveo Svetsku zdravstvenu organizaciju da 1964. godine osnuje Međunarodni kolaborativni
centar za praćenje neželjenih dejstava lekova, u koji jedino nisu uključene SAD i Engleska.
Ali i bez njih se godišnje iz celog sveta slije oko 20 miliona podataka o neželjenim dejstvima lekova, i kad god postoji
nešto alarmantno, obaveštavaju se svi nacionalni centri, objašnjava naša sagovornica, navodeći da je na taj način iz upotrebe
uklonjen opštepoznati, pogotovu damama, "obedijal"- lek za mršavljenje.
Z. Ostojić