Bez
validne analize debakla jugoslovenskog vaterpola na Evropskom prvenstvu u Firenci, sada već eks selektor Nikola Stamenić,
ostavio je plave negde iza poslednje usputne stanice do Olimpijskih igara u Sidneju 2000. Koristeći Stamenićevu verbalnu gimnastiku,
može se kazati da je kuća ostala bez krova.
Pod teretom nesagledivih posledica u slučaju da najtrofejniji sport zaluta na putu do Sidneja, čeka se reč Upravnog odbora
koji će od 17. do 20. januara imenovati novog selektora. Krećemo od Milorada Krivokapića, trenera Crvene zvezde i juniorske
reprezentacije.
- Zatečen sam odlukom Stamenića da ne isprati do kraja olimpijski ciklus. Znam da je sve urađeno da se u Sidneju osvoji
zlatna medalja, da je proteklih godina sve podređivano tome. Ipak, smatram korektnim njegove reči da je lakše krenuti sa sedme
pozicije nego preuzeti olimpijskog pobednika. Ne treba praviti paniku oko Stamenićevog odlaska, kako to pojedinci nastoje
da prikažu. Kada je svojevremeno otišao Ratko Rudić govorilo se o nestanku jugoslovenskog vaterpola, pa je onda došao Stamenić.
I posle njega imaćemo nekog trenera koji će možda postići i bolje rezultate. Neki novi treneri, a oni su sada u Jugoslaviji,
stvorili su tri generacije koje su postale prvak Evrope bez sudelovanja stručnjaka kao što je Stamenić. Nije nam potrebno
nikakvo plakanje! Treba nam hrabar čovek, reprezentaciju ne mogu voditi kukavice.
Vidite li sebe kao selektora jugoslovenske reprezentacije?
- Velika je čast biti selektor, ujedno i velika obaveza. Ukoliko budem imenovan za saveznog kapitena obećavam da ću oko reprezentacije
postaviti prave ljude, patriote, a ne one koji taj posao rade isključivo zbog novca. Takođe, želim potpuno odrešene ruke,
jedinstvo i punu podršku organizacije. Samo ja odgovaram i samo se ja pitam! Još jednom apelujem, treba se ujediniti oko opšteg
interesa, precizno podeliti posao, i nipošto ne treba kukati. Muka mi je od toga!
V. Preradović