BEOGRAD - Po poslednjem popisu iz 91. godine, dve trećine stanovništva ima osnovnu školu ili čak neki
razred manje, a nešto više od pet odsto ima više i visoko obrazovanje.
Kad je takva obrazovna struktura, ne možete da joj ponudite klasičnu muziku. Ipak, domaće televizije su često na granici
dobrog ukusa - kaže za "Glas" sociolog Darko Broćić, iz agencije "Stratedžik marketing" koja se, između
ostalog, bavi istraživanjem praćenosti medija.
Broćić naglašava da je ova tendencija počela sa "Vučelićevom erom", tačnije od 1992. godine, i - nastavila se,
pa je tako i danas.
- Pošto državnu televiziju plaćamo preko električnog brojila, njen je zadatak da obrazuje stanovništvo i ona je ranije imala
i tu funkciju. Milorad Vučelić je forsiranjem narodne muzike izvršio komercijalizaciju programa - objašnjava Broćić.
On ističe da u nekim zemljama sveta državne televizije ne mogu prodavati reklamni prostor, a u drugima imaju prava na komercijalizaciju,
ali samo delimično. Kod nas toga nema.
- Privatna televizija Pink je trenutno najjača u Srbiji. Prvi put je pretekla prvi kanal RTS. Potpuno je komercijalizovana
i to je trebalo očekivati jer ona želi da ugodi najvećem delu auditorijuma. Uveli su česte emisije sa narodnom muzikom, ali
ne toliko česte kao neke lokalne stanice koje su se svele na "pozdrave, želje i čestitke"- kaže Broćić i dodaje
da Pink ipak ima i kvalitetnog filmskog programa.
- Posredno se može govoriti o krivici Pinka, ali oni žive od publike. Kriva je državna televizija jer ona treba i da edukuje,
a to je mukotrpno jer se obrazovna struktura sporo menja. U teškoj ekonomskoj situaciji, to prvo strada. Desilo se da pred
Novu godinu reklame traju po pola sata - između 19 i 20 časova i da dečijeg programa nije bilo dva-tri dana. Celo društvo
je u velikoj krizi i u institucijama nacionalnog karaktera očigledna je njegova erozija.
M.Bjelovuk