Ovu
malu evropsku državu bije glas da ne pruža gostoprimstvo samo kapitalu uspešnih preduzeća, nego je i idealni poligon za finansijsku
i kriminalnu elitu. Dokaze za to poseduje nemačka vlada, ali ih još drži pod velom tajnosti. Ovaj dosije na tridesetak strana
više liči na zastrašujuću viziju - da cela jedna zemlja u sred Evrope služi kao jatak kriminalcima iz celog sveta, a to je
upravo kneževina Lihtenštajn.
Kako je ustanovila nemačka obaveštajna službe (BND) zahvaljujući stanicama za prisluškivanje, klijenti ove državice su latinoamerički
narkokarteli, klanovi italijanske mafije i ruskog organizovanog kriminala. Njih ne tolerišu samo kao investitore, nego ih
doslovno "individualnim finansijskim uslugama po meri" mame na pranje novca. Tvrdi se da postoji "mreža visokih
službenika, sudija, političara, direktora banaka i investicionih savetnika koji se uzajamno podržavaju u obavljanju ilegalnih
finansijskih poslova po nalogu međunarodnih kriminalaca".
Ovaj nalaz je definitivno uništio inače već prilično poljuljani ugled Lihtenštajna. Ova kneževina skrivena između Austrije
i Švajcarske prostire se na samo 160 kvadratnih kilometara, ima 32.000 stanovnika i gotovo dva puta više zadužbina u kojima
je gotovo bez traga nestalo najmanje 200 milijardi franaka.
To se dešava obično u roku od samo nekoliko časova. Investitor može da bira između 120 fiducijara koji su dužni da čuvaju
poslovnu tajnu. Oni daju informaciju o imenu i adresi zadužbine i upravljaju fiktivnom firmom. Posle ispostavljanja dokumenta
o zaveštanju, društvo na svoje ime otvara račun i ulaže novac. Fiducijar se smatra vlasnikom imetka, a stvarni vlasnici su
anonimni i izbegavaju plaćanje poreza u svojoj zemlji bez ikakvih zakonskih posledica.
Ova skrivalica
sjajno hrani žitelje ove zemlje. Svaki drugi je zaposlen u nekoj finansijskoj ili fiducijarnoj instituciji. Bankarska tajna
uzdignuta je na nivo državne doktrine, a svi se trude da dokažu da je ova državica najdiskretnije pribežište "plašljivog"
kapitala. Tako su njihovi klijenti između ostalih bili latinoamerički narkobaron Pablo Eskobar iz medeljinskog kartela i Kali-kartela.
Skoro svaki privredni kriminalac od formata dolazi u Lihtenštajn. To je bio slučaj kada je jedna fabrika bojnih otrova uprkos
embargu izvezena u Libiju, kao i danas - u okviru korupcionaške afere koja potresa nemačku automobilsku industriju. BND je
na primer ustanovio da jedan lihtenštajnski fiducijar već petnaest godina održava "tesne veze" sa velikim klanom
Koza Nostre Kuntrera Karuana, dok se drugi u poslednje dve godine specijalizovao za "rusku klijentelu".
Dosije optužuje čak jednog bivšeg člana lihtenštajnske vlade da je presudno pomagao u "obavljanju ilegalnih finansijskih
poslova po nalogu međunarodnih kriminalaca". On je nekoliko godina organizovao "sastanke sa finansijskim savetnicima
južnoameričkih narkoklanova".
Zahvaljujući tome što je cela država tako mala, postoji gusta familijarna mreža, pa tako članovi porodica fiducijara sede
na ključnim pozicijama u policiji, pravosuđu i bankama. Time je stvoreno bezbedno okruženje u kojem nema promašaja ni opasnosti.
Budući da Lihtenštajn nije član specijalne komisije OECD, takozvanog "Specijalnog odeljenja za finansijsku kontrolu"
koje nadzire finansijsko poslovanje širom sveta, on izmiče svakoj međunarodnoj kontroli. Isto tako, ova državica nije član
Evropske unije, pa se otuda ne može disciplinovati.
Šanse za to ravne su nuli, što očito znaju i finansijske institucije koje hrle ka Lihtenštajnu, te se njihov broj u poslednje
četiri godine utrostručio.
Priredila M.V.P.