Mirko Marjanović ponovo je izabran za premijera 24. marta 1998. godine, na prvom redovnom zasedanju Skupštine
Srbije, tačno godinu dana pre bombardovanja SRJ.
Priliku da pokažu da mogu i umeju da vladaju dobili su i radikali. Za potpredsednike su izabrani Milovan Bojić (JUL), Ratko
Marković (JUL), Tomislav Nikolić (SRS), Dragomir Tomić (SPS) i Vojislav Šešelj (SRS). Ministarska mesta podelili su koalicioni
partneri; SPS je dobio 16, SRS 15, JUL četiri, a jedno mesto dobila je nestranačka ličnost.
Mnogo važnije od samog spiska ministra, jer ih je većina ostala i u poslednjem, upravo izabranom sazivu, jeste činjenica
da se ni tada, do poslednjeg momenta, nije znalo ko će ući u vladu. U igri je bio i SPO ali je, kako je kasnije rečeno, Vuk
Drašković imao velike apetite i, navodno, ucenjivao socijaliste.
Kako su novinarima javljali njihovi izvori iz pojedinih stranaka, noć uoči zasedanja parlamenta malo ko je bio siguran da
će mu se ime narednog dana naći na premijerovom spisku. Danica Drašković je, prema tvrdnjama skupštinskih izveštača, pričala
da ih te noći niko nije zvao iz SPS-a, te da je to "bila posledica blokiranosti kućnog telefona". "Svako malo
neko nas je zvao i verovatno su nas proveravali", pričala je ona, a preneli novinari u izveštajima.
Radikali su bili samouvereniji i ćutljiviji. Tek 60 minuta pred zasedanje Skupštine u javnost je "procurelo" da
je lično predsednik Milošević "lupio rukom o sto i presekao", rekavši, navodno, "nisam odgovorio na ucene svetskih
moćnika, ne zanimaju me ni ucene SPO".
Kao jedini, dobro obavešteni, pokazali su se u ND koji su, doslovce, zavapili: "Sve je jasno, ulaze drugi, mi smo izvisili
".
Naravno, imena članova kabineta saopštio je premijer Marjanović. Kad je obelodanjeno da su, ipak, radikali, a ne SPO novi
"nosioci funkcija vlasti", usledila su i objašnjenja SRS zašto su prihvatili da sarađuju sa, do tada, redovno napadanim
i prozivanim JUL-om i SPS-om. Prema izjavama Vojislava Šešelja, predsednika SRS, glavni razlog bio je patriotske prirode,
odnosno očuvanje Kosova, zaštita teritorijalnog integriteta i suvereniteta SRJ.
Tako su šansu dobili, kako su tog dana preneli novinari, "skromniji u zahtevima, i u svetu omraženiji, radikali".
Z. Vulić
 |
 |
 |
Rekorderi
Rekorder u trajanju, od Karađorđa do danas, kad je reč o premijeru i nekoliko ministara, jeste ova, 107. vlada. Pre nje,
bila je vlada Nikole Šainovića, koja je počela s radom februara 1993, a završila marta 1994. godine. Odmah na početku,
Šainovićev kabinet ostao je bez ministra trgovine i turizma, Velimira Mihajlovića, koji je s direktorom Savom Vlajkovićem
završio u zatvoru.
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |