BEOGRAD
- Neželjena dejstva tokom lečenja su moguća, iako lekari naravno ne žele da do toga dođe. Bez obzira na vrstu terapije ona
mogu biti neželjena u užem smislu, toksična i alergijska. To se naravno odnosi i na penicilinske preparate, bilo da je reč
o injekcijama ili lekovima koji se unose oralno, odgovara farmakolog profesor dr Dušan Beleslin, a povodom javljanja čitalaca
da su imali negativne posledične reakcije posle primanja "jugocilina".
- Svi lekovi izazivaju neko od neželjenih dejstava u užem smislu. Kao primer navešću uzimanje barbiturata kod epilepsije
koji dovode do pospanosti. Toksična dejstva se, međutim, događaju kada se uzimaju velike doze lekova za koje su najčešće krivi
lekari. Zbog toga se ovo stanje i zove jatrogena bolest (jatros na grčkom znači lekar). Alergijska stanja već ne zavise od
količine doze koja se unosi, ističe naš sagovornik. Ovde i minimalne količine mogu da izazovu alergijske manifestacije. Dovoljno
je samo da je osoba bila ranije izložena delovanju istog leka pa da alergen tada vezan u krvi izazove neželjene reakcije.
A kada je reč o penicilinu?
- Prvo treba znati da penicilin predstavlja prirodni produkt gljivice penicilium notorum, i da danas osim prirodnih imamo
i polusintetske peniciline. Prirodnog penicilina ima u "jugocilinu", dok se polusintetski dobija iz jezgra penicilina-
najpoznatiji "ampicilin", kod nas prepoznatljiv kao "pentreksil". Među lekovima penicilin upravo daje
prava alergijska i toksična neželjena dejstva, dok su posledice u užem smislu manje poznate. Praktično, od svih alergijskih
manifestacija polovina otpada na peniciline, bilo da se radi o "jugocilinu", "pentreksilu", ili nekom
drugom antibiotiku. U svakom slučaju, najlakši put da se senzibiliše koža predstavlja intravensko davanje, a o davanju antibiotika
u vidu aerosola nema ni pomena, zbog osetljivosti sluznice.
Šta izaziva alergiju kada je reč o penicilinu?
- To može biti sam lek, njegovi metaboliti (produkti koji se u organizmu oslobađaju), ili komponente leka. Recimo, sirupi
za decu imaju 50 odsto šećera sa primesom neke voćke da bi im se popravio ukus. Iskustvo je pokazalo da deca na jedan sirup
reaguju, a na drugi ne, iako se radi o potpuno istovetnim dozama leka. Odgovor se krio upravo u komponentama određenih voćki
(maline, jagode...) na koje je dete bilo osetljivo.
Kako se alergijske reakcije ispoljavaju?
- Mogu biti veoma brze do 48 časova od uzimanja leka ili odložene. Najteža i najdrastičnija brza reakcija je anafilaktički
šok, gde u nekoliko minuta od uzimanja leka dolazi do naglog pada krvnog pritiska i bolesnik pada kao pokošen. U takvim situacijama
lekari su nekada nemoćni da spasu obolelog iako urade sve što je neophodno. Američke statistike pokazuju da na ovaj način
godišnje život izgubi oko 300 pacijenata. Edem glotis je još jedan drastičan oblik ispoljavanja alergije, gde zbog otoka dolazi
do zatvaranja poklopca grkljana čime je osoba onemogućena da diše. U nešto blažem obliku može da se javi i bronhijalna astma.
Kad je reč o odloženim reakcijama one mogu da se ispolje u vidu osipa i crvenila po koži, a u zavisnosti šta pacijent uzima
još i temperatura, drhtavica... U svakom slučaju treba znati da, ako je pacijent alergičan na jedan penicilin, alergičan je
i na druge. A da li je neko alergičan ili ne, jednostavno se može dokazati kožnim probama i određivanjem antitela u krvi.
Kada nastaju toksične reakciju kod uzimanja penicilina?
- Onda kada se bolesniku daju velike doze- iznad 20 miliona internacionalnih jedinica, kao što je recimo u slučaju lečenja
meningitisa. Tada mogu da se jave neurotoksični znaci u vidu grčeva. Može da dođe i do zapaljenja bubrega, kao i do hemolitične
anemije, kod koje se raspadaju crvena krvna zrnca. Krvne pločice takođe mogu da pretrpe toksične promene. Nekada se toksične
reakcije javljaju i ako preparat nije dovoljno dobro prečišćen. Sigurno je jedno- da do ovoga ne bi došlo, čistoća penicilina
mora da bude 99 odsto- upozorava dr Beleslin.
Zorica Ostojić
foto: N. Đurović