Kako je jednom prilikom rekao NJegovo preosveštenstvo episkop šumadijski akademik Sava (Vuković), "1947.
godina bila je najkrvavija u istoriji Srpske pravoslavne crkve: godina kada su ubijani sveštenici, a manastirima oduzimana
zemlja".
Teror nove vlasti posle Drugog svetskog rata nije zaobišao ni Šumadijsku eparhiju. Eparhijski list "Kalenić" objavio
je početkom devedesetih priču na ovu temu, a kada smo pokušali da saznamo nešto više o stradanju sveštenika, monaha i monahinja,
sveštenik i urednik novina Aleksandar Stepković uputio nas je na protojereja Dragoslava Brankovića.
- Uđite! - sa smeškom je rekao pokojni prota kada je ugledao golobradog mladića. A onda je otišao do ostave i doneo rakiju
staru dvadesetak godina.
Na ovo čekam 45 godina. Star sam i bojim se da ću da umrem a da nikome ne kažem istinu - rekao je. Plašio se da njegova
ispovest, koja je sakupljana godinama posle rata, ne šteti njegovim kćerkama.
- Komunisti su to, ne znate vi njih - stalno je ponavljao.
Prema protinom svedočenju komunisti su odmah po dolasku na vlast u Grbicama uhapsili sveštenika Bogoljuba Nikolića. Na montiranom
procesu osuđen je na smrt.
- Po selu je vodan u "špediteru", komunisti su ga gađali kamenicama. Jedan čovek je zaplakao pored puta od tuge.
Dobio je batine od stražara - pričao je prota.
Bogoljub Nikolić je streljan u "Kapislani".
Danas se zna da je nevin ubijen jer je "zločin" koji je njemu pripisan delo partizana.
Komunisti su ubili Marka Živadinovića, sveštenika iz sela Dragocveti. Pre toga mučen je, a ubijen je lopatama.
Paroh iz sela Konatice, Boško Savić, ubijen je 1944. godine. Pre toga partizani su mu iščupali jezik, a telo bacili u Savu.
Ubijen je u mestu Umka.
Stanka Lazarevića, sveštenika i paroha u selu Siskovac, partizani su mučili i bacili na prugu.
Iguman Sofronije, starešina manastira Jošanica, ubijen je u noći između 25. i 26. septembra 1942. godine na mestu Crnačka
kosa. Iste noći ubijen je i bogoslov Lazar Jevremović.
Melentije Pešić, jeromonah i sabrat manastira Kalenić, ubijen je pri kraju 1945. godine. Ubio ga je kod mesta Kamenar jedan
od partizana insceniravši nesrećan slučaj. Ubica, čovek iz Sibinice, posle toga je poludeo.
Sergeja Mihajlovića, jeromonaha i sabrata manastira Kalenić, komunisti su odveli isprva u Oparić, a potom u Ćupriju. Telo
mu je pronađeno u obližnjem potoku, a na njemu su viđeni tragovi torture.
Milan Sretenović je bio najmlađi od četiri sveštenika koji su 1934. godine postavljeni da službuju u Kragujevcu. Od 1939.
godine bio je arhijerejski namesnik Sreza žičkog. Komunisti su ga po dolasku na vlast uhapsili i mučili. Telo je pronađeno
u klozetu.
Mnogo je sveštenika koji su ubijeni na Kalinoviku u Bosni. Među njima je bio i otac današnjeg predsednika gradske vlade
Borivoja Radića, sveštenik Mihailo Radić. Na Kalinoviku su streljani i Boško Živadinović, sveštenik-veroučitelj iz Kragujevca,
arhijerejski namesnik Svetolik Švabić iz Aranđelovca i Buda Sokolović, sveštenik, izbeglica iz Bosne.
Pored njih uhapšeni su, osuđivani i maltretirani sveštenici: Dragoslav Ž. Velimirović iz Kragujevca, sveštenik Dragoslav
Veljković iz Lužnica, sveštenik Aleksandar Protić, Danilo Zdravković iguman manastira Drače, Mihailo Urošević sveštenik iz
Brestovca...
Sve je ovo pred svoju smrt ispričao pokojni prota Branković i sam hapšen i osuđivan.
I na kraju, neka oproste svi koji nisu spomenuti. Spisak žrtava, kao što smo već jednom naglasili, verovatno nikada neće
biti potpun.
Dragan Alempijević
(kraj)