"Intelektualcima
na istočnoj obali je spor oko evolucione teorije jednako dalek kao Homerovo doba", pisao je ugledni istoričar Ričard
Hofštater 1963. u svojoj knjizi o antiintelektualizmu u Americi. U zaleđu je sve drugačije, upozoravao je on.
Četvrt veka kasnije dijagnoza ovog istoričara još uvek je aktuelna: američka inteligencija je pre nekoliko nedelja sa priličnim
užasom konstatovala da je najviša školska ustanova u američkoj žitnici Kanzasu proterala tvorca evolucione teorije Čarlsa
Darvina iz obaveznog nastavnog programa. Tako je lokalnim školskim vlastima prepuštena odluka da se na nastavi biologije podučava
evoluciona teorija, ili istorija postanja.
Biblijska glupost ne nailazi na odobravanje samo u Kanzasu. U zemlji verskih fanatika i jevanđelista, sujeverja i isusomanije,
religiozne biblijske jurišne jedinice u mnogim krajevima Amerike obrušavaju se na nastavne programe, čemu se podsmeva elita
koja se zalaže za visokotehnološka čuda Amerike, mikroprocesore i genetičku tehnologiju, za čudotvorno oružje i elektronske
berze. S jedne strane dobitnici Nobelove nagrade, Silikonska dolina i nevidljivi bombarderi, a sa druge Adam i Eva. S jedne
strane elita, a sa druge masa sumnjivog nivoa obrazovanja i prilično nesigurna koja se ponaša kao majmuni, ali nikako ne želi
da prihvati da potiče od njih.
Ne postoji "nijedna zemlja na svetu u kojoj hrišćanstvo vrši veći uticaj na čovekovu dušu", čudio se pre veka
i po francuski mislilac De Tokvil. U tome se do danas ništa nije promenilo: 90 odsto Amerikanaca navodno veruje u Boga, nebo
i život posle smrti. A sa verom dolazi i sujeverje. Uzalud ćete u američkim soliterima tražiti trinaesti sprat, ali zato ćete
naći NLO i ljude koje su kidnapovali vanzemaljci.
Na kraju ovog veka koji je protekao u znaku Amerike ova država ne zrači trijumfalizmom već dezorijentacijom i strahom. Još
je Džon Kvinsi Adams, šesti američki predsednik, govorio: "Trećina naroda je perverzna, trećina spava, a ostatak krši
ruke i uzalud jadikuje zbog nadolazećeg zla koje ne može da spreči". Iako Džon Vejn još jaše na platnu, Divlji zapad
je mrtav, a na njegovo mesto stupio je strah i zabrinutost da će pasti Dau-Džonsonov indeks, da nema kraja opštem sunovratu
morala i da će asteroid izbaciti Zemlju iz orbite.
Možda su glavne vrednosti američkog društva mladost, slava, pare i lepota, ali pod blistavom površinom krije se strah od
života pa nije teško naići na upozorenje: "Izvadite dete iz kolica pre nego što ih sklopite".
To je dvostruko neoprostiv greh ako je potomak specijalno "dizajniran" kupovinom jajašceta! Donatorka jajašceta
mora da bude lepa, da brzo crni na suncu i po mogućnosti bude studentkinja na elitnom univerzitetu. Idealno jajašce može da
košta do 50.000 dolara, čime se elita na još jedan način distancira od mase.
Kasnije će dete snova pohađati skupu privatnu školu gde je Darvin car, dok se Adam i Eva smatraju strip-ličnostima za siromašne.
Njihova deca pohađaju javne škole u kojima se malo uči, koje prokišnjavaju i gde protestantski fundamentalisti zahtevaju utešne
nastavne programe koji bi trebalo da nauče decu da je Bog stvorio svet, a ne neke teorije fizičara i biologa. Veliki deo čovečanstva
sastoji se od "slabih i neukih muškaraca i žena koji se verskim motivima odvraćaju od rđavih dela", kako je još
Bendžamin Frenklin hvalio disciplinujuću moć religije.
U tome se u protekla dva veka ništa nije promenilo, naprotiv, faktor hrišćanske utehe postao je još neophodniji jer je pod
uslovima raspomamljenog tržišta televizijski program pao na iznenađujuće nizak nivo i plaši decu i odrasle. Televizija budi
nove strahove koji su ščepali Ameriku za kolektivnu gušu. Tek što prođe jedna epidemija straha - od dečaka koji besomučno
ubijaju drugove u školama, hamburgera koji izazivaju bolesti, smrtonosnih malina - na horizontu se pomalja nova opasnost,
još veća i strašnija od prethodne.
Sada prete vazdušni jastuci u vozilima, silikonske grudi i uragani, rezistentne bakterije i požari u avionima. Američki
građanin se, međutim, hvata ukoštac defanzivnom preventivnom taktikom, pre svega veruje u Isusa i Bibliju jer odmah iza ugla
vreba apokalipsa.
Možda bi Amerika u sporu oko Darvina i Biblije najbolje prošla ako bi se sve strane u sporu oko nastanka sveta dogovorile
da tvorac prapraska nije Bog, već Kalvin Klajn. S jedne strane bi modifikovani nastavni program sadržao element glorifikacije,
a s druge bi mediji postmodernog društva konačno mogli da objave nešto potpuno bezazleno - naime da je njujorški dizajner
stvorio svet. Elita bi se tiskala na Kalvinovim zabavama, a mase bi štedele da nose modu tvorca. U svakom slučaju ovo rešenje
bi bilo u skladu s tržišnim načinom razmišljanja.