Vrlo verovatno imenovanje jednog desničarskog političara za člana Nobelovog komiteta za nagradu za mir 2.000. godine moglo
bi da izazove nove ideološke napetosti među članovima ovog tajanstvenog tela koji su od 1976. uspevali da se svake godine
dogovore o tome ko će biti dobitnik.
Nobelov komitet, koji čine petorica Norvežana koje izabere parlament, stekao je ogroman ugled dodeljujući ovu nagradu najrazličitijim
"mirotvorcima", od osnivača Crvenog krsta 1901. godine do severnoirskih političara Džona Hjuma i Dejvida Trimbla
1998.
Upućeni kažu da je jedan od ključnih razloga uspešnosti i ugleda nagrade koju je osnovao Šveđanin Alfred Nobel upravo anonimnost
članova komiteta. Međutim, s obzirom na to da 2000. komitet treba da bude proširen članom desničarske Partije progresa koja
se protivi imigraciji i davanju pomoći siromašnim zemljama, zavladala je panika u redovima komiteta.
U petak će biti dodeljena ovogodišnja nagrada za mir, a među kandidatima su Ujedinjene nacije, tribunali UN za ratne zločine,
grupe za ljudska prava i humanitarne organizacije, kineski disidenti, izraelski predsednik Ezer Vajcman i papa Jovan Pavle
Drugi.
Početkom devedesetih Partija progresa je kandidovala svog člana, ministra Karea Kristijansena, za komitet. On je 1994. podneo
ostavku u znak protesta što je nagrada za mir dodeljena palestinskom predsedniku Jaseru Arafatu koji ju je delio sa pokojnim
izraelskim premijerom Rabinom i bivšim ministrom spoljnih poslova Peresom. Kristijansen je smatrao da je Arafatova prošlost
"suviše uprljana nasiljem, terorizmom i krvoprolićem".
Novi član iz redova Partije progresa pridružiće se Nobelovom komitetu koji čine jedan luteranski biskup, laburistički šef
norveške Uprave za petrolej, bivši poslanik Socijalističke levice i zamenik direktora grupe za zaštitu baštine Šisel Ronbek,
kome mandat ističe krajem 1999, dok ostalima traje do 2001.
Sastanci komiteta su tajni, tako da jedini nagoveštaj sukoba predstavljaju prilike kada neki član podnese ostavku, što se
desilo samo četiri puta pre Kristijansena. Godine 1973. dva člana su se povukla u znak protesta što je nagrada otišla američkom
državnom sekretaru Henriju Kisindžeru i severnovijetnamskom pregovaraču Le Duk Tou za doprinos okončanju vijetnamskog rata.
Međutim, sporovi se mogu konstatovati i onda kada komitet ne dodeli nagradu ili je rezerviše, pa sledeće godine dodeli dve.
Poslednji put kada nagrada nije dodeljena bilo je 1976. godine. Godinu dana kasnije, Beti Vilijams i Mejrid Korigan dobile
su nagradu za svoj doprinos miru u Severnoj Irskoj, dok je 1997. Nobelova nagrada za mir pripala organizaciji "Amnesti
internešenel".