PODGORICA
- Ne mali broj privatnih preduzeća iz Srbije od pre izvesnog vremena, iz već poznatih razloga, prebacio je svoj kapital i
kompletan biznis u Crnu Goru. Koliko je firmi učinilo prelet u "toplije krajeve", u Vladi Crne Gore ne žele da saopšte,
ali tvrde da se radio o ozbiljnim privrednicima, koji raspolažu adekvatnim kapitalom. O tom novom, za upućene u ove poslove
logičnom fenomenu, razgovaramo sa Predragom Drecunom, ministrom za rad i socijalno staranje u Vladi Crne Gore.
- Još pre dve godine kad sam bio opozicioni političar koristio sam termin "ekonomski rat", tumačeći neke odnose
Srbije i Crne Gore i već tada je bilo vidljivo da će doći do velike seobe kapitala iz Srbije u Crnu Goru. To nije nikakvo
otkriće, jer kapital beži iz manje profitabilnog ambijenta u veći, što je i logično.
Koje su firme iz Srbije prenele značajan kapital u Crnu Goru?
- To je najpre učinila "Galenika". Milan Panić je kupio jednu trećinu Instituta "Sima Milošević"
u Igalu, i ta transakcija je teška 31 milion DEM. Iza "Galenike" javio se veliki broj preduzeća koji je počeo da
ulaže u Crnu Goru. Druga je stvar što iza svega ovoga stoji politička odluka. Milošević hoće da otera Crnu Goru iz Jugoslavije.
Crna Gora mu više ne treba, jer on ne može da ima nekontrolisanu vlast na celoj teritoriji, a Crna Gora mu je nepovratno izmakla
kontroli. Sad mu je rešenje da Crnu Goru otera, ali tako što za to treba neko drugi da bude kriv. Sa Slovenijom je zvanično
proglasio blokadu, a sa Crnom Gorom nema snage da to zvanično uradi, ali je u praksi sprovodi. Toko postiže dva cilja: da
ekonomski iznuri Crnu Goru, a drugi je, da njegove pristalice u Crnoj Gori kažu - evo čim Srbija zatvori granice, mi nemamo
hrane, mi moramo uz Srbiju, pa ma kakva ona bila jer ćemo pomreti od gladi.
Koje robe su pod blokadom?
- Pod blokadom su uglavnom osnovne životne namirnice. Vidite, naš građanin oseća zajedničku državu tako što može
slobodno da tera svoju stoku na pijacu, svoje prozivode da nudi u Šumadiji ili Budvi, da slobodno traži svoj ekonomski interes
bez carinskih barijera. Naravno, interesuju ga i odluke centralne banke i mnogo šta drugo, ali ne pretereno. Prvenstveno ga
interesuje ono od čega živi, znači da prodaje svoju robu na području cele zemlje i da se slobodno kreće. Sad je to sprečeno
i mi praktično živimo u dve odvojene države, građani su toga svesni. Fizički je sprečeno ono što je između Srbije i Crne Gore
gotovo uvek funkcionisalo. Crna Gora nema zatvoren bilans hrane, i Milošević koristi taj strukturni poremećaj i ukoliko hoćemo
da uvezemo recimo, pšenicu iz inostranstva, tu su brojne barijere pa je sve opet u rukama Miloševića. On hoće Crnu Goru ekonomski
da iznuri, da Crna Gora kao takva povuče ishitren potez i sve to političkoj javnosti Milošević bi da predstavi kao crnogorski
separatizam.
Da li je iz tih razloga Vlada Crne Gore najavila moguće uvođenje sopstvene paralelne valute?
- Sve ovo o čemu sam govorio je praktično iznuđivanje crnogorske sopstvene valute. To Milošević dobro zna, a sa
druge strane, ukoliko Srbija u nekom brzom vremenu postigne kakvu-takvu ekonomsku stabilnost, monetarne vlasti u Beogradu
pustiće inflaciju. U tom slučaju Crna Gora će morati da se zaštiti sopstvenom valutom, što će za prost svet biti "dovoljan
dokaz" da je Crna Gora posegla za separatizmom.
Uvođenje paralelne valute bitno bi iskoplikovalo zatvaranje bilansa, administraciju...
- Imali smo paralelnu valutu u vreme guvernera Avramovića, i nismo imali nikakvih problema. U ovom slučaju dinar
bi ostao važeća valuta u Crnoj Gori. Odštampali bi novu valutu čvrsto pokrivenu nemačkom markom, a izračunali smo da nam je
potrebno 130 miliona DEM za pokriće kvote M-1 za Crnu Goru. Sa tom kvotom Crna Gora može ući u projekat paralelne valute.
- Crna Gora bi ovu paralelnu valutu koristila kao korektivni faktor inflatornoj politici Beograda. Ne bi to bio nikakav
separatistički akt, nego bi Crna Gora samo zaštitila svoj ekonomski interes. Jer u inflaciji siromašni postaju još siromašniji,
a bogati se još više bogate.
Da li je Vlada Crne Gore pripremila teren za paralelnu valutu i za koje vreme bi mogla da je uvede?
- Za tako nešto nije potrebno nikakvo specijalno pripremanje terena. Potrebno je imati 130 miliona DEM, što je simbolična
suma s obzirom na pozicije Crne Gore u svetu. Tehnički gledano, sve to može da se realizuje za 15 do 30 dana. Potrebno je
pribaviti to devizno pokriće, odštampati adekvatnu monetu u toj vrednosti, a privredni subjekti da otvore dva računa.
Da se vratimo početnoj temi - koliko je privatnih preduzeća doselilo u Crnu Goru u poslednjih mesecima?
- Teško je reći tačan broj jer se kao osnivači tih preduzeća javljaju lica sa prebivalištem u Crnoj Gori, ali imamo
podatke da je više od 1.000 privatnika prebacilo svoje firme u Crnu Goru.
Kolika je vrednost tog prenetog kapitala?
- Računamo da je u tom prvom naletu u Crnu Goru došlo ili će doći u brzom vremenu više od 100 miliona DEM, ne računajući
pomenutu transakciju "Galenike".
Koje sve pogodnosti nudi privatnom kapitalu Crna Gora u poređenju sa Srbijom?
- U Srbiji privatna preduzeća pred zakonom su izjednačena sa državnim ali su u praksi izložena ozbiljnim problemima
ukoliko njihovi vlasnici nisu članovi JUL ili SPS. To je ambijent pritiska. Prednost Crne Gore je što postoji spremnost stranih
investitora da ovde ulažu.
Đoko Kesić